K u L tura

Tura K u L...
U L tura K...
U K tura L...

ili ipak

K u L tura


Ajde da vidim koliko će dugo biti prazna ova tema?

kuc-kuc!

Mislim da bi ovu rubriku trebao maknuti i staviti je pod ostalo!Kad bolje pogledam,kod nas nema kulture ili grijesim?

Eldorado je napisao/la:

kuc-kuc!

Kad bolje pogledam,kod nas nema kulture ili grijesim?

Joooj, nisi valjda mislio na moj post? Ja sam se samo malo zaigrala, tj. poigrala slovima u riječi KULTURA.

Evo, da se iskupim, malo poezije (to spada pod kulturu, ne?):

Uzaludna pjesma o beskraju - Zvonimir Majdak

Kuda bi trebao biti okrenut kavez
u koji bi ulijetale ptice

Pokažite mi more preko koga nije obala
i zemlju u kojoj je zaboravljena svaka buduća klopka

Rijeka se najlakše prelazi iznad izvora
a nas pregaze bez muke u našoj najvećoj dubini

Možda to i ne valja, dragi ubojico, što si došao
u grad u kojem te nitko ne zna i ne slijedi
jer treba da čekaš ako hoćeš pasti na vrijeme

Noć u vjetru traži
boju svoje rođene šume iz koje je izišla
a luđak nudi brak djevojci
na čiji trening dolazi dvadeset mladića

Zaljubljeni u druge
postajemo zaljubljeni u sebe
i možda bismo tako postali sretni
da drugi ne zavole nas
ovako se još uvijek bacamo kroz žice
s vrhova zvonika.

Pegy je napisao/la:

Tura K u L...
U L tura K...
U K tura L...

ili ipak

K u L tura

Apsolutno se slažem A pošto ne mogu smisliti rečenicu u kojoj bi zajedno stajali pojmovi "Daruvar" i "kultura" također ću doprinijeti temi poezijom. Baž sad čituckam Balade pa mi se pjesma učinila zgodnom:

Miroslav Krleža

Khevenhiller

Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.

Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.

Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.

Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.

kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!

Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi.

Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.

Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.

Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,

bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.

Kmet nezna zakaj tak baš mora biti
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.

Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu,

kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.

A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,

gde drugog spomenka na grebu mu ne bu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.

Haha,nisam mislio na tvoj post!Ali vrlo lijepo od Vas za ove pjesme,jer od uzurbanog posla i stalnog letenja po negdje,a po netu znam visiti beskorisno,ipak je korisno odvojiti i malo vremena za poeziju!

Iskopah svoju zbirku haiku pjesama "Zašto roboti šute" iz 1993. pa da vas počastim sa jednom.

Zašto da letim
Brzinom svjetlosti
Kada mogu lagano
Paduckati kao
Suhi brezin
Listić

Kiša pada
trava raste
vlak polazi
draga plaće
vrag te jabi kak sem
veseli.

Eldorado je napisao/la:

kuc-kuc!

Mislim da bi ovu rubriku trebao maknuti i staviti je pod ostalo!Kad bolje pogledam,kod nas nema kulture ili grijesim?

A, ne!
Čitaj ovo:

Na Državnom natjecanju komornih sastava u Opatiji, učenici Glazbene škole Brune Bjelinskog postigli su izvanredne rezultate. Nakon osvojena tri prva mjesta kvarteta flauta i klarineta, kvarteta harmonika i dua flauta, prvo je mjesto osvojio i kvartet flauta u drugoj kategoriji.
(http://www.radio-daruvar.hr/)

DartH je napisao/la:

Iskopah svoju zbirku haiku pjesama "Zašto roboti šute" iz 1993. pa da vas počastim sa jednom.

Zašto da letim
Brzinom svjetlosti
Kada mogu lagano
Paduckati kao
Suhi brezin
Listić

To možeš vidjeti još samo u zbirki pjesama.
U Daruvaru više nema breza.

Trnokop,
hvala na Khevenhilleru i podsjećanju na Velikog Krležu.

Evo još jedan:

Crnilo što se nadvilo nad
Suhom granom hrasta
Uništila su dva mala
Pupoljka

A evo jedan haikuku:
-Odvedite me na rijeku. Sasušene su moje usne.
-Konobar! Dva u osam za poetu!