Nasilničko ponašanje

"IŽIVLJAVALI SE: Učenik VII. razreda se vraćao iz škole. Trojica su ga presrela. Tukli su ga letvama, nogama i šakama. Dječak (14) ima potres mozga "
Jedan od niza ovakvih događaja izazvali su moju reakciju da pomislim koliko je "normalnih" mladih ljudi i njihovih roditelja. Nešto o čemu nisam ni sanjao događa se svakodnevno na našim ulicama. Netko će pomisliti, pa nije to tako učestalo u našem gradu. Možda i nije, ali postoji. Kao roditelj ne mogu zamisliti kako bih emotivno reagirao da netko tako pretuče moje dijete. Ali, ništa manje emotivno ne bih djelovao da moje dijete s krdom huligana pretuče drugo dijete. Je li normalno da među mladima prevladava takva agresivnost, alkoholizam, parazitizam i tko zna što sve ne. Što rade roditelji? Što rade pedagozi, psiholozi, psihijatri i čuda tih stručnjaka? Jednostavno, nakon pročitanog članka, mislim da i meni treba pomoć, jer ne mogu smisliti ovakvo divljaštvo. A mi kao mi, to je tamo nekih sto kilometara od nas. Ne tiče nas se. Ili se možemo suočiti s problemom i spriječiti divljaštvo.

Kompleksna tema - i zaslužuje da se o takvom nasilju više vodi računa i ukazuje na njega.
Samo - otkuda početi? Dok se ne desi (ne daj, Bože) neki novi Luka Ritz , opet se svi prave da je taj i takav problem nečiji tuđi i negdje daleko...